Sister Disco

Veltšmerc na licu mesta

Jutro nakon Beogradske Disko Žurke – zbog ranijeg odlaska i očekivane gužve u Domu Omladine priprema mene i aksesoara je bila haotična, gledam posledice. Soba kao da je atomska bomba pala i dovela familiju. Idemo redom, prvo da sredim teritoriju, potom utisci.

Đuskanje do zore u disko eri smo mnogi propustili jer smo ili bili bebe, ili nismo postojali ni kao ideja. Zahvaljujući Milošu Ćemaloviću, Aleksandru Rajkoviću i jednoj dami Sandri krajem 2018. je organizovana prva Disko Žurka. Ova najsvežija od 09. marta 2024. je moja prva. Od prvog dana najave planiran odlazak. Ne sećam se da sam skoro videla veću masu koja strpljivo čeka da uđe u gornji prostor Doma Omladine, kao veliki ekspres lonac iz kojeg vri u svim bojama, šljokicama, perikama, predimenzioniranim cvikerima ali lepo miriše i jasno je da se krčka nešto fino. Ako je neko zaboravio ili zaturio svoj glitter, devojke na ulazu u salu su ponudile na svom štandu izbor šljokica za lice (a bogami i telo) u svim bojama, kao biber za naš ekspres lonac.

Kao što ime prostora nagoveštava, bilo je omladine u svim sortama – dece, mladih, starih, učesnika omladinskih radnih akcija, stranaca. I niko nikome ne smeta. Ok, ovo poslednje možda nije u potpunosti tačno, ali manjak prostora za slobodno kretanje čestica u prostoru nadoknađujemo pomeranjem na neko potencijalno „bolje mesto“ po odokativnoj proceni, tako da su svi svuda. Pita me drugarica koliko je bilo ljudi, da li je teško proceniti, evo jedine ispravne procene – MNOOOGOOO! Vrelo kao u furuni, znoj lije, svi skaču i igraju osim par likova koji su u fazonu „moj telefon je moj apgrejdani ud“, momci molim vas ako ovo ikada pročitate niste u busu da bistrite internet, mrdajte pobogu, neće telefon niđe, ruke i noge neće otpasti!

Zamišljajte šta smo slušali i uz koje pesme se igralo, ako vam manjka mašte imate na društvenim mrežama storije na zvaničnim stranicama Beogradske Disko Žurke. Pevali smo Hot Stuff sa Bojanom Stojmenov, a boje rokenrola je odbranila preslatka Kale sa Rock Radija.

Dolazili su ljudi u porodičnom aranžmanu, parovi, parovi sa parovima, devojke sa prijateljicama, momci sa drugarima, neki sa kumovima (here, here). Interesantno da je bilo i ljudi koji su sami došli. Svima koje sam primetila da su sami sam prišla i pohvalila ono što je na njima najupečatljivije, kako bi se manje osećali usamljeno ili izolovano. Nije to bilo kurtoazno protokolarno „jao kako ste samo mega super“, već priznanje truda, originalnosti i hrabrosti, tako da ako vam je neko rekao „odlično si odradio domaći“, „sako ti je fenomenalan“ ili samo gestikulirao kako je autfit top, to sam najverovatnije bila ja. Duh je bio takav da su svi bili prijateljski nastrojeni i punih baterija za plesni podijum. Iako disko muzika nije prvi izbor u odgovoru na pitanje „Koju muziku najčešće slušaš“, upravo ovako zamišljam da su izgledali disko klubovi, ne one mini varijante na ekskurzijama u suterenu hotela.

Desno od bine sam videla parove ozbiljnih plesača koji su u svom elementu – OK, Natalija i Ivice, Frede i Džindžer, dominirate (kao i na svadbama, prim.prev.). Svakako lepo ih je gledati i u redu je osetiti malu zavist, ali ok nismo na takmičenju, a pokrete imamo tako da ima mesta za sve.

Zvanično je ako ne grešim zabranjeno pušenje, ali to se nije poštovalo. Ono što jesam primetila je da pušači čim zapale obezbede sebi koji dodatni milimetar prostora, jer se sklanjamo od njih da nas ne žigošu svojim žarom. Možda da saznam kako su pravili fejk cigarete Sari Džesiki Parker za „Sex And The City“ od kupusa, pa srolam sebi sarmicu i kao pufćem i ja nešto sledećeg puta sa ciljem da pustim „propelere“.

Momci i devojko organizatori, hvala na vrhunskoj žurezi i mislim da ste zreli za veći prostor. Neka ostane DO kao tradicionalna žurka, iako bi mi sad rekli „ae mala ne pametuj tamo“, izvinite u ovoj zemlji smo svi stručnjaci za sve oblasti tako da dozvoljavam sebi jednu više nego prijateljsku sugestiju jer želim još od vas. Potpisnik ovih redova ima od petka blagu upalu mišića desne lopatice, ali ni minut bola nisam osetila u Domu Omladine, jer adrenalin je odradio svoje i bez analgetika ja sam svoj „posao“ izgruvala, eto koliko ste uspešnu stvar odradili. Imam ja još ideja, samo ne bih da vas plašim. Let the disco in!


Posted

in

by

Tags:

Comments

Postavi komentar