U odnosu na situaciju od pre nešto više od mesec dana, kada smo napisali ovaj tekst, situacija jeste eskalirala, ali mi još uvek ni ne znamo šta zapravo predstavlja: predstavu ili realnu opasnost.
Dva dana pre isteka „ponude koja ne može da se odbije“, a koju vođa daje Americi, ne znamo da li treba da odemo da natočimo gorivo ili je sve samo još jedna šarada.
Sumnjamo da čak i najveći pozorišni mag može da izrežira ovako složenu scenu, a da prethodno nije dobrano pripremio glumce, statiste, mizanscen, a bogami i suflere, čisto da se ne skrene u neke neprijatnije teme dok predstava traje.
A nije režiser glup. Zna on da je socijalni mir suština opstanka na vlasti. Čak i kada jedan od stubova socijalnog mira bude načet do tačke padanja, mora se nestabilna strana nečim podupreti, show must go on!
Red je da očevi i oci, dede i dekci potegnu svoje stare konekcije da bar „izbosne“ valjamo gorivo.
Neko kuva vino, a neko kuva flaše.

Postavi komentar