Evo nas u još jednoj izanđaloj reprizi Dana mrmota, zvanoj izbori u Srbiji. Republički, predsednički, pokrajinski, lokalni, da li je bitno? Čekajte, pa ovo smo već pisali…
Pisali smo još štošta, što bi bilo aktuelno u danu deset izbora, održanih po raznim lokalnim samoupravama. Recimo, o neutemeljenom samopouzdanju u tri prsta, koje je juče svečano ostalo ispod cenzusa, ili pak o babl-trablu, koji je, posle Mionice, juče i u Smederevskoj Palanci ostao zakovan na famoznih 0,9% (dozvolićete našoj ekipi taj gušt, da nam je u duhu određenih događaja od pre mesec i po dana, ovo najveća sladostrast!).
Ne znamo šta sleduje za studente, za vladajuću kamarilu, ponajmanje šta sleduje Srbiji (ako, pored domaćeg gulaša, u formulu dodamo i komplikovane međunarodne odnose). Ako sada treba izgurati do republičkih i predsedničkih izbora, pored snažne strategije, potrebno je još nešto:
Moramo da budemo spremni za dobru organizovanost radi odbrane rezultata, ako ne želimo da nam izbore posmatraju nemački stručnjaci Hekler i Koh, ruski poznavaoci narodne demokratije Kalašnjikov i Molotov, italijanski evroparlamentarac Bereta, te austrijski izvestilac Glok.
P.S: Koalicija Šešelj – Pastor je verovatno najneverovatnija oportunistička kombinacija još od udruživanja mrava sa mravojedima.
Foto: Nenad Mihajlović, „Tanjug“

Postavi komentar